Prijehavši u Zagreb zadovoljstva svega rad
na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad
strijele moène ljubavi pomraèile mi um
dah usne vrele višnje nagonile na blud

Razmazio sam dragu dao sam joj sve
kad eno nje na drugome e tu bijes me obuze
obezvrijedila mi logiku oskvrnula mi trud
bez milosti me kurva nasukala na sprud

Rijeè dvije u hladu borova da kvarni vlaški tip
razgovara sa bludnicom i nije neki èin
no ono što sam naèuo sledilo me svog
tek izdala me mala draga srcu mom

Izgubio sam glavu potegao nož
trgo ga za kragnu isjekao ga skroz
voðen slijepim bezumljem sludio me bol
tek nije kuja zalud draga mom

Riješio da se branim da objasnim svoj grijeh
darovali mi robiju a nadu ni za tren
pa iako me proklela razorila mi dom
još volim malu beštiju dragu srcu mom