uvijek sam a nikad do kraja
veèer u gradu ti donese neki lijek
u nekom kutu gdje samoæa se zbraja

uvijek s malo premalo para
kad upale se svjetla
ode dim
a miris noæi opet postane stvaran

ko mnogo puta do sada
on sanja
kako beskrajno pada

bilo je rano jutro tada
kad je ostavio sve
èulo se samo kako ptice pjevaju
onda je stajao još dugo
s druge strane ulice
pustio suze da se same slijevaju

ja bi mogo da mogu
ja bi znao da znam
ja bi mogo da mogu
ja bi znao da znam