mi hodamo po crti
tankoj žutoj crti kroz mrak
u kojem nestaju kuæe
i ljudi
i lica
èitava ulica
polako tone u ne
samo plavi prozori vise u tami

sami smo na cesti
ti si ponijela svoj bambusov štap
i torbu od slame
i okrugli kamen
i stakleni prsten
a ja sam ko uvijek kad si blizu
ponovo gizdav i jak
tako smo lijepi
tako smo sami

mi hodamo po crti
tankoj žutoj crti kroz grad
poèela je sitna kiša
hladne su ulice
ljudi u domovima prate program
oni sjede i šute
noæ je bez tajni

naše duge sjene
su se pružile niz mokri asfalt
one su davne
one se ljube
one se boje
one se èude
èude

a TV–man
TV–man
on ide