Kao sunce što zalazi
kada traži svoj mir
tako u njenim oèima
ja vidim èežnju ljubavi.
U duši tragovi prošlosti
poneko sjeæanje
dok moje sudbine koraci
sad me vode do nje.
I sreæa ne bi tu prestala
da nema stvarnosti
koja traži odricanja
u ime ljubavi.
Ja mislim na tebe
na tvoje uzdahe
a od ljubavi strahujem
da li to nasluæuješ?
I molim za tebe
za tvoje osmijehe
dok èeznem i strepim
ja stalno mislim samo na tebe
i pitam se èesto,
dal' pomisliš nekad na mene....
Na dlanu putevi sudbine,
ne znaš im niti broj
tek suza sa lica nestane
kad smješak poklanjaš njoj.
I sreæa tu ne bi prestala
da nema stvarnosti
koja traži odricanja
u ime ljubavi.
Ja molim za tebe,
za tvoje osmijehe,
dok èeznem i strepim
ja stalno mislim samo na tebe
i pitam se èesto
dal pomisliš nekad na mene
dok ja mislim na tebe...