On je madji, rodio se kasno i nije mu jasno, zasto otac govori
da bi trebalo sve srbe na vrbe, kako da objasni da voli bas nju bas
srpkinju, bas Milanovu kcer, kako objasnit ocu u kojem je bio geler,
kojem su cijeli odred pobili srbi, kako objasnit igru koju je uvjek iso
prvi, da je rodjena u Zagrebu ‘85 isto ko i on, i da sad nosi bas
njegovo dijete, treba ce starog sanagsa ko i njoj piva onda kad je
sve pocelo kad je sa njim na maturancu bila.

Oni su urbana djeca, priju na exove i na partye, ne zanimaju ih vidre
ni komunusticne partije,oni vole samo Dinamo,i Edia i Tuzda,pacifisti
bankrotiraju sve sto je made in USA, oni su metropola,kvarius oni su
radio 101, da ih pitas ko je predsjednik oni ce reci neznam. Kasno je
za podbacaj iskreno oni podbacaj ne zele vole se ludi maturanti svoje
djete zele.

Imam plan, rec ce im tata i mama ovo je Ana, tako je svejedno svi
zovu, presutice da joj je pravo ime Milana, al ne ne, saznali bi kad tad,
stari voli kad sam iskren, zato im idem rec sad sad. Travno, zgrada
liftom do cetvrtog sprata, prezime Marusic njegova mama im otvori
vrata: Dobro vece, bog mama fino mirise ti sarma,ovo je moja djevojka;
Drago mi je gospodo, ja sam Milana. Ja sam Marija, vi udite, sad ce
vecera vi se poslozite.

Tak si zgodna, ite za sto, ja cu doci odma. Za stolom stari sa zujom,
pusi kolumbo cigarete na zidu Franjo spomenica iz rata bajonete.
Koga to moje oci vide, faljen isus sine, muski stisak ruku koje se znoje
i pitanje koje je ime tvoje. Milana, ona rece blago, i stvarno mi je
drago Prezime? Ma nije bitno. . . Ma bitno je mala, bitno!!!
Dovodis mi cetnike u kucu imas muda! To nije sve stari, Milana je
samnom i trudna, vec treci mjesec,dosli smo reci vama pa onda idemo
do njenog oca Milana, i njene mame Jele.

Franjo, to je njihov zivot, nek nasa djeca rade sto god zele.
Dosli smo reci mama prvo vama dacemo se vjencat. . . Ako se mislis sa
njom vjencat, onda moze mali komotno odjebat iz stana, a obojica
znamo da nemas kamo!!On se samo dize sa stola pogleda Milanu i rece:
Milana hajmo, hajmo u picku materinu odavde!! Ivane staniiii!!
Ivan stade, otac na koljena pade, otac pade u placu u desnoj ruci mu
osigurac,otac jeca,u ljevoj ruci mu bomba iz Kragujevca,srce ga skljeca
i kaze: E nej moja djeca, isto mi je, da mi ovaj srbski geler puce, jos
srbsko unuce da imam, isto bi me bolilo isto bi me ubilo!

Slusaj me tata, pun mi kurac i tebe i rata, i ustasa i cetnika i partizana
i domobrana, ja volim nju vise nego ti domovinu, Tudmana i generale,
ja volim nju i boli me kurac za ostale. Ona je moj pljesak,ona je moja oluja,
moja crkva i papa ona je moja spomenica rata, unprofor prevlaka, ona
je moja haska klupa, ona i djete su mi bitni vise nego ti i sve to skupa!!!

Otac se skameni, otac se nemice otac zanijemi, Marija mu smirujuce
sakama stisce ramena, u sobi muk i zvuk dolazi sa linije, svira linija i Mate
Bulic Gori borovina, gori gori mater joj jebem, on gori dok gleda sina
kako ga ne jebe, ni pet posto, on je naprosto sretan sa cetnikusom,
gleda svog Ivana, svoje dijete, kako je hrabar i odvazen ko on devedesete.
Al nije on sad zato spreman, on ga napusta spremno i nije mu svejedno,
zivjece bez pomoci mame i oca, na njihovu spravu napusta nu ulicu Bozidara
Markovca Travnog, drzi milaninu saku cvrsto, volim te kaze klinac klinki, bice sve uredu, VJERUJ MI!