Prkoseci tako godinama smjelim
Zivjeli smo srcem jednostavne dane
I bilo je nebo rascvjetanih zvijezda
I daleka jedna, izazovna cesta, I mi I nas dvoje.

I tom svijetu je to puno cudnih stvari
Mi smo mozda duso dali srce svoje
Jer toliko rijeci ljubavi smo znali
Pa kako to danas da smo tako sami,
I mi I nas dvoje?

Kako to da danas
Ja vise ne znam
Ni gdje si, ni s’ kim’ si,
Sto mislis sto sanjas?
I ne samo misli
I ne samo snove
Ja sad’ vise ne znam
Ni haljine tvoje.

I ko ima pravo da nam sudi sada,
Kad’ se rijeka, nasa, prelila u more
Gdje tolike ladje usamljene plove
I idu bez cilja, ne znajuc’ za snove
I mi I nas dvoje.

Kako to da danas
Ja vise ne znam
Ni gdje si, ni s’ kim’ si,
Sto mislis sto sanjas?
I ne samo misli
I ne samo snove
Ja sad’ vise ne znam
Ni haljine tvoje.