Idem s njim, nijemo kroz grad
cini se sve je k'o nekad
al' osjecam u dubini srca svog
da nije isti
njegove kretnje ja ne poznajem
njegove kretnje, ne, ne, ne, ja ne poznajem

korak taj, brzi no prije
stisak ruke, nista ne krije
u ocima koje volim gdje je sjaj
taj sjaj njezan
skloniste moje, oduvijek je zaklon moj
zar su to ruke sto su me stitile?

pratim njegov pogled
al' niceg se ne sjeca on
ni stola, ni kavane
a bila je drugi nas dom
kupuje mi pet karanfila, zaboravlja da nevolim ih ja
na trenutak sapnu drugo ime, ja protrnuh sva

pratim njegov korak
on ide kamo i svi
nezna vise stazu
kojom smo setali mi
nudi mi viski sa ledom
a nikad nisam pila ja
nudi sve, a ne shvaca, to sto zelim, da ne zna da mi da


idem s njim, nijemo kroz grad
cini se, sve je k'o nekad
al' osjecam u dubini srca svog
da nije isti
njega ja vise ne, ne, ne prepoznajem
covjeka tog ja ne poznajem