U SMRT S PONOSOM


krici vukova u noci,toj divnoj zimskoj,
dozva ih iz daljina...krici...kroz mrak
i tisinu sto prodiru...tuzna pjesma
djece suma poganskih...plac smrti..
doziva ih da krenu zaboravljenim putevima...
da sa ponosom svoju krv proliju...
za svoju bracu da zivot daju...
jer bogovi su tako htjeli...vjecna im slava..
put sto im vrane pokazivase,
zaboravljen u snijegu,ozivi njihovim dolaskom..
i magla se spustila...gusta magla...
poput vela obavija zemlju...hladnu...
a vukovi i dalje zavijase...u toj tihoj noci..
njihovi posljednji krici...tako lijepi...vjecni...
kroz maglu sto dopiru odakle
ljepota tame ih zove k sebi,
u dvore sumskih demona,
drevne sume slavenske...
i mrak ih proguta...za cijelu vjecnost..

nece biti zaboravljeni,hrabri ratnici slavenski...
nasa braca po krvi,sto su za nas zivot dali....