Tvoje riječi, lažne riječi, nisu mogle da probude ljubav moju,
nisu znale da me tješe čak ni onda kad sam plakala zbog tebe.

Tvoje riječi, tako prazne nisu mogle da ispune srce moje;
samo stranci jedno drugom uvijek bili smo nas dvoje.


Kad se jednom vratiš ti sad već ostavljen od svih
i zaželiš opet nekog pored sebe,
nemoj tražiti moj dom jer je žar u srcu mom
već odavno posve ugašen za tebe.

Kad se jednom vratiš ti i kad shvatiš da si kriv
što još uvijek živim nesretna i sama,
bilo što da više daš bit će prekasno da znaš
i za ljubav i za mržnju među nama.


Svake noći ja te sanjam kako spavaš kao nekad pored mene,
svake noći ja se budim jer sam umorna od ljubavi i snova.

Svake noći ja te gledam kako odlaziš bez pozdrava i riječi;
zadnji pozdrav to su za te moje oči puni suza.