Prijatelju, kakva godina
Luda, teška, teža, najteža
Još me u mraku sobe svaki put srce bode
Kad se sjetim, nema nje

Prijatelju, kakva godina
Moja duša njenoj pripada
Kad bih se vratio, ponovo bih patio
Dvaput isto ja bih platio, ne, ne


Nema mi do njenih oèiju
Kad ih ne vidim snovi poèinju
Nema mi do njenih usana
Kad ih ne ljubim, ma, ne ljubim ja
Sad bi pomoglo malo njenog osmijeha
Da me zagrije u dugim noæima


Prijatelju, kakva godina
Moja duša njenoj pripada
Kad bih se vratio, ponovo bih patio
Dvaput isto ja bih platio, ne, ne

E, sad bi pomoglo malo njenog osmijeha
Nema mi do njenih oèiju